Antuna Adžića, nažalost nedavno preminulog, Kutjevčani i hrvatska javnost zapamtila je najviše po dvije stvari koje je uspješno usporedno stvarao. Riječ je o vrhunskom vinu graševini i sinu Željku, vrhunskom nogometašu koji je ponikao iz lokalnog kluba PPK Kutjeva koji je trenirao njegov otac Antun. Obojica su ostvarili blistave karijere, Antun kao vinar i trener, a Željko kao prvotimac zagrebačkog Dinama, a kasnije i niza klubova izvan Hrvatske. Željko će ostati zapamćen i po “najbržem golu” kada je 1992. godine u dresu “Dinama” zatresao mrežu vinkovačkoj “Cibaliji” u 45. sekundi susreta.

Željko je nastavio očevo vinogradarsko djelo na koje je snažno utjecao Ivan Jambrović, legendarni direktor Vinogradarstva Kombinata Kutjevo, jer je paralelno radeći kao Jambrovićev vozač Antun sadio i vlastiti vinograd i učio o vinu. Velika je pomoć bio i hrnjevački vinar i Antunov prijatelj Ivan Enjingi koji je 1994. godine u svom podrumu preradio Antunovo grožđe i usmjerio ga na vlastitu proizvodnju te mu pomogao oko distribucije vina u restorane u kojima se i danas pije Adžićevo vino. U to vrijeme Željko je završio nogometnu karijeru i priključio se ocu u proizvodnji i prodaji vina.

Od početnih hektar i pol vinograda sadnjom i kupnjom površine su proširene na 11 hektara s kojih se proizvede oko 100 tisuća litara vina. Graševina je najzastupljenija sorta, a od ostalih se proizvodi pinot sivi, pinot crni, zweigelt, rajnski rizling i rose. Vinogradi se nalaze na južnim, osunčanim obroncima Krndije na položajima Venje, Mitrovac i Hrnjevac što su najbolji položaji kutjevačkog vinogorja.

Ovogodišnja rezidba loze je završena i trenutno se radi na deponiranju ekološkog gnojiva uz korijen i na tridesetak centimetara dubine što je značajna agrotehnička mjera. Uz Željka, tu je Ante Paulić, enolog i voditelj proizvodnje također i vrsni nogometaš te radnici, dva Antunovića, Zoran i Antun, koji nisu rodbina. Oni gotovo sve poslove u vinogradu i podrumu obavljaju sami.

Izvor kutjevački.hr