Svi stanovnici Požeško – slavonske županije koji imalo prate rukomet, znaju za ovog momka koji je nakon više od deset godina igranja u Hrvatskoj – ovog ljeta prihvatio ponudu Red Boys Differdange; rukometnog kluba iz Luksemburga! Nakon što je stigao u Luksemburg krajem srpnja, ispoštovao je dogovor i nakon nekoliko tjedana iznio početne dojmove o novom poglavlju života!
Prvi dojmovi sportskog aspekta?
Nakon što mi je istekao ugovor sa RK Bjelovar, potpisao sam za Red Boyse i 3. kolovoza krenule su nam pripreme – već smo odigrali nekoliko pripremnih utakmica sa klubovima iz Francuske i Njemačke. U ekipi imam trenera ipar igrača sa našeg govornog područja, pa s njima lakše komuniciram – dok s ostalim suigračima komuniciram na engleskom; dok ne naučim francuski jezik. Ekipa je kvalitetna, određeni igrači imaju zapažena internacionalna iskustva i iskustvo igranja u jakim europskim ligama. Moja ekipa prošle je sezone osvojila nacionalni Kup pa nam predstoji utakmica Superkupa protiv prošlogodišnjeg osvajača lige – Esch. Ambicije Kluba za ovu sezonu su osvajanje nacionalnog prvenstva i iskorak u europskom kupu, a prvi korak ka tome je sraz sa islandskim IBV Vestmannaeyjar.
Prvi dojmovi o Luksemburgu općenito?
Smještaj i grad u kojem smo žena i ja jako je lijep i uvjeti su zadovoljavajući, broj stanovnika je oko 25 000 i treći je po tom segmentu; u ovoj maloj zemlji. Njemačka, Francuska i Belgija su nam na pola sata vožnje automobilom, a cijene su u trgovinama većinom slične – uspoređujući naš i njihov Lidl. Plaće su veće ovdje, zakonska je regulativa da je određeni minimalac – u radnom odnosu na puno radno vrijeme; 2500 eura. Za primjer bi dao početničku plaću nastavnika u bruto iznosu od 5500 do 6000 eura, a ona raste konstanto sa godinama staža. Najskuplja stavka je stanovanje jer se teško može kupiti stan ispod pola milijuna eura, a kad je o kućama u ovom mjestu riječ – teško ćete ju kupiti bez 800 – 900 tisuća eura. Ovdje djeluje hrvatsko društvo, ima puno ljudi a prostora bivše države – gdje prednjače Crnogorci – imamo i katoličku misiju gdje se svake nedjelje i blagdanima služe mise na našem jeziku!
Za kraj, usporedba hrvatskog i luksemburškog rukometa?
Teško je staviti u usporedbu naš i njihov rukomet, što se tiče globalne razine jer smo mi kroz povijest visoko postavili letvicu – Luksemburg je mala država i nema dovoljnu bazu igrača kako bi trenutno polučila nekakav uspjeh. Što se tiče klupskog rukometa ove dvije zemlje; izuzev Zagreba, Nexea i Sesveta – svi ostali klubovi su “tu negdje”. Kao i svagdje, ima i boljih i lošijih klubova – od profesionalaca, poluprofesionalaca; pa sve do onih gdje se rukomet svodi gotovo na amaterizam.
Domagoju zahvaljujemo što je izdvojio vrijeme i energiju za članak, a njemu i Klubu želimo svu sreću u natjecateljskoj sezoni!