U srijedu je odigrano 32. finale hrvatskog nogometnog Kupa na riječkoj Rujevici između Hajduka i Šibenika. Splićani su slavili s 2:0 i tako došli do 8. naslova u Kupu, dok je Šibenik i u drugom nastupu u finalu Kupa ostao bez Rabuzinovog sunca. Ovdje vam donosimo reportažu s tog finala.

Po polasku iz Požege najprije smo pogledali stanje na cestama. Na službenim stranicama HAK-a pisalo je da se očekuju velike gužve na zaobilaznici pokraj Zagreba (obilaznica od trgovine IKEA do cestarine Lučko) te smo odlučili ići zaobilaznim putem preko Siska, Petrinje i Gline i onda se dići na Karlovac na autocestu. Put do Karlovca protekao je u razgovoru i diskusiji o utakmici Kupa. Kada smo se digli na autocestu shvatili smo da smo gladni, a do sada smo prošli pokraj bar 50 restorana. Stali smo na prvo odmaralište gdje je bio restoran. Taman kada smo sjeli jesti dolaze dva autobusa uz pratnju dosta policije. Bili su to šibenski Funcuti koji su stali na kratku pauzu za WC i za kupiti koje hladno pivo. Nakon toga krenuli smo put Rijeke zajedno s Funcutima. Po dolasku na cestarinu zaustavljali su sve ljude koji su išli u samu Rijeku jer se čekalo da prođu Funcuti, ali imali smo sreće jer smo uz ulaznicu dobili parking na samom stadionu pa su nas pustili. Nadali smo se da sad možemo mirno otići do apartmana i malo predahnuti prije utakmice, ali cijeli grad je bio blokiran. Svakih 4-5 km bila je blokirana cesta gdje su vas pitali gdje idete, a mi smo stalno vadili onaj papir za parking i onda bi nas tek pustili. Uspjeli smo ipak odmoriti nekih sat vremena te smo se zaputili prema stadionu Rujevica. Opet smo morali bar 500 puta pokazivati onaj papir koji nam je pomalo išao na živce, ali bez njega bi vjerojatno morali parkirati u Crikvenici. Konačno smo se parkirali i ušli na stadion. Došli smo jedan sat prije početka, a Funcuti su već zagrijavali glasnice, Torcide još nije bilo na vidiku. Kako se bližila utakmica atmosfera je bila sve bolja i bolja. Izmjenjivale su se navijačke pjesme i jedne i druge momčadi. Oba sastava su na zagrijavanje dočekana uz poruku: “Hoćemo pobjedu”! Igrači su konačno izašli na teren te je intonirana Lijepa Naša. Finale je moglo krenuti. Torcida je dignula crveno-plave zastave uz poruku: “Branite se ka lavi, napadajte ka tigri, a mi ćemo skakat ka šimlje”.

Hajduk je poveo već u 3. minuti, ali nitko nije skužio da je sudac označio zaleđe. Da nije službeni spiker rekao da je gol poništen većina bi mislila da Hajduk vodi 1:0. Do kraja poluvremena na terenu nije bilo toliko zanimljivo koliko je bilo na tribinama. Vodila se bitka koja navijačka skupina će biti glasnija, a Torcida je ipak bila malo glasnija. U nastavku mreže su i dalje mirovale, a osjetilo se da raste napetost. Tada je došla 64. minuta kada je nakon nekoliko odbijanaca u kaznenom prostoru Šibenika lopta došla do specijalista za Kupove Darija Melnjaka koji je zabio svoj treći pogodak u finalima Kupa za ludnicu na bijeloj strani publike. Šibenik je onda nešto pokušao, ali koncentrirani Hajduk skoro ništa im nije dopustio. Na isteku 89. minute navijači Hajduka već su počeli slaviti novo Rabuzinovo sunce, a onda je došla i potvrda toga. Rokas Pukštas pada u šesnaestercu i to je penal za kapetana Marka Livaju koji je bio siguran realizator te je fešta mogla krenuti. Tada je bilo sigurno da će pehar pobjednika Kupa ostati još jednu godinu u vitrinama Majstora s mora. Marko Livaja i Danijel Subašić imali su čast dignuti pehar visoko u zrak za lavinu emocija kod hajdukovaca. Drugi put zaredom osvojiti Kup ogroman je uspjeh, ali zna se što hajdukovci čekaju već 18 godina.

U prilogu pogledajte fotografije.